Thursday, January 12, 2017

NOVOSTI BACAČA SJENKI

Udruga Bacači sjenki je korisnik/ica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.
Our donors: 
***for english version please click HERE!

***godišnji izvještaj Bacača sjenki za 2015 OVDJE!

***godišnji izvještaj Bacača sjenki za 2014. OVDJE!

***godišnji izvještaj Bacača sjenki za 2013. OVDJE!

***godišnji izvještaj Bacača sjenki za 2012. pogledajte OVDJE!

_______________________________________________________
**please click HERE for English text**

**please click HERE for English reviews of Ex-position**

**see also below for PRESS photos**













OTVORENI POZIV
na istraživačku, zagovaračku te interpretativnu urbanu radionicu
"KAD BI PROSTORI MOGLI GOVORITI"
Namjenjena je studentima i istraživačima prostora: arhitektima, urbanim antropolozima i etnolozima, sociolozima prostora, urbanim psiholozima, povjesničarima umjetnosti, urbanistima, javnim povjesničarima te povjesničarima uopće, kao i onim umjetnicima i stvaraocima koji se bave raznim prostornim narativima.

RADIONICA : KAD BI PROSTORI MOGLI GOVORITI (POST-INDUSTRIJSKI PEJSAŽ: INTERPRETACIJA, VALORIZACIJA I TRANSFORMACIJA BIVŠE TVORNICE NADA DIMIĆ)
Kada: 18, 19 i 20 siječnja 2017. od 11.30 do 15.30 h
Gdje: Pogon – konferencijska dvorana, ulica Kneza Mislava 11, Zagreb
Voditelji: doc. dr.sc. Sandra Uskoković i Boris Bakal
Uvjeti radionice: slobodno vrijeme i interes za zajednički rad (broj polaznika ograničen) - predbilježbe do 17. 01. 2017. i do - 16h - na bacaci.sjenki@gmail.com, s naznakom "prijava na radionicu Nada Dimić"
Organizacija i produkcija projekta i radionice: Bacači Sjenki
Partneri projekta: FRU (Bitola, Skopje) te Supervizualna (Beograd) te Pogon – centar za nezavisnu kulturu i mlade (Zagreb)
Sa sobom je poželjno ponijeti tablet ili laptop, ali nije nužno za ovu radionicu. Video ili foto kamere, tonski snimači i slični uređaji su više nego dobrodošli.

O RADIONICI
U sklopu našeg višegodišnjeg istraživačkog zagovaračkog te potencijalno transformacijskog urbanog projekta "Kad bi zgrade mogle govoriti" (od 2016.) bavimo se (i) zgradom ex Nade Dimić.
Naglasak je na metodologiji istraživanja, transmedijalnosti pristupa problemu baštine, graditeljskog/arhitektonskog naslijeđa te sjećanja u cilju generalne promjene percepcije razvoja grada i urbane zajednice.
Cilj je također senzibilizacija zainteresirane stručne javnosti u nastojanju (dakle studenata), razmjena pozitivnih i negativnih praksi i iskustava u sličnim projektima i istraživanjima među stručnjacima i umjetničko-istraživačkim grupama te pokušaj senzibiliziranja lokalne zajednice (uže i šire) za problem obnove ili transformacije prostora tvornice ex-Nada Dimić te sličnih urbanih pukotina.


O KONTEKSTU I TEKSTU RADIONICE:
Iako je industrijalizacija Zagreba je u svom opsegu i utjecaju bila dramatična i eruptivna za gradski identitet, danas vidimo da je učinak de-industrijalizacije puno dramatičniji za post-industrijski pejsaž grada Zagreba.
Ova radionica nastoji istražiti industrijski pejsaž kroz transmedijalnu baštinsku perspektivu postavljajući sljedeća pitanja:
  • Kako je uspon i pad industrije oblikovao fizički i kulturni krajobraz?
  • Kako industrijski krajobraz uslovljava društvo u kojem industrija nije više nužna ili bitna?
  • Kako se post-industrijski krajobraz može integrirati u prakse očuvanja baštine I urbanog planiranja ?
  • Kako posredovati u uspostavljanju ravnoteže unutar navedene društvene i ekološke dislokacije?
  • I naravno mnoga druga...

Za razliku od često uvriježenog stajališta, očuvanje industrijske baštine ne podrazumijeva samo fizičko očuvanje građevine i novu namjenu, već i niz nematerijalnih aspekata kao što je “osjećaj mjesta” budući da se upravo oko tvornica grad strukturirao i razvijao (tj grad je često bio odgovor na industrijalizaciju).
Dakle ciilj radionice je izmjena iskustava i znanja, ali i praktičnih primjera dobre ili loše prakse, te u konačnici modusi prijedloga revitalizacije i očuvanja industrijske baštine u skladu s interesima šire društvene zajednice.

O MEĐUNARODNOM PROJEKTU "KAD BI ZGRADE MOGLE GOVORITI"
Ova radionica je dio međunarodnog projektnog istraživanja “Kad bi zgrade mogle govoriti“ koji interpretativno i izvedbeno "razotkriva" suptilne i ne tako suptilne prostorno upisane tragove brisanja kolektivnog sjećanja na lokalnu povijest, opredmećenu u konkretnim urbanim prostorima (konkretne zgrade i njihov okoliš) koje su bili ili još uvijek jesu važni prostorni orijentiri (landmarks) u pojedinom gradu ili gradskom području.

To sustavno i planirano uništavanje dijelova grada stvara gotovo neprepoznatljive promjene u lokalnom kontekstu te utječe na cijelu zajednicu ali i na njezine različite društvene slojeve, kao što razara i cjelokupno urbano tkivo. “Kad bi zgrade mogle govoriti “ pokušava stvaralački i interdisciplinarno govoriti o lokalnim gradskim problemima, baveći se ponekad jednom jedinom zgradom ili jednim stambenim blokom - poslovnim ili stambenim. U ovom slučaju o zgradi bivše tvornice "Nada Dimić" koja je nastala i djelovala više od 50 godina u zgradi nekadašnje svjetski slavne tvornice "Moster-Penkala".
Detaljnom analizom odabranog prostornog sadržaja, kontekstualizacijom s okolišem te povezivanjem upisanih povijesnih narativa, “Kad bi zgrade mogle govoriti “ bilježi će i procese (ne)solidarnosti, društvene degradacije, "popravljanja" nekadašnje stvarnosti - Pokazujući također one konfliktne dinamike u tim i oko tih prostora koja potencijalno otvaraju pukotine u općoj društvenoj strukturi.

Projekt se paralelno razvija u Skoplju, Beogradu i Zagrebu u posve različitim lokalnim zajednicama - te djeluje kao mogući agens promjeni percepcije, razmišljanja i djelovanja o izabranim prostorima te gradu u cijelini.
Sastoji se od radionica, predavanja, gradskih "šetnji" te dokumentarno-izvedbenih događaja koji sadrže elemente kazališta ili filma, uzimajući izabrani prostor kao referencu ili okidač povijesne, arhitektonske, političke ili umjetničke matrice.

Projekt “Kad bi zgrade mogle govoriti “ ima podršku fonda za umjetnost i kulturu BAC. BAC je podržan od strane švicarske vlade putem Švicarske agencije za razvoj i suradnju (SDC) te Europske zaklade za kulturu (ECF). "Kad bi prostori mogli govoriti" ima podršku Ministarstva kulture RH.

Sandra Uskoković je povjesničarka umjetnosti i konzervator. Docent je na Sveučilištu u Dubrovniku, gdje predaje na Odjelu za umjetnost i restauraciju. Godine 2004. diplomirala je (M.A.) u povijesti arhitekture i očuvanja diplomskog studija na Sveučilištu George Washington (SAD), a godine 2010. stekla doktorat znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, Hrvatska.
Tijekom 2003. -2006 radila je kao znanstveni suradnik na ICCROM (Rim) i UNESCO (Pariz), te u SAD-u / ICOMOS na ICOMOS Međunarodnog istraživanja o očuvanju moderne arhitekture u svijetu.
Autorica je knjiga - Moderna arhitektura Dubrovnika kao kulturna baština (Antibarbarus,20 09.), Suvremena arhitektura u povijesnom ambijentu, (Antibarbarus, 2013.)., “Lovro Perković: Estetika prostora i senzibilitet konteksta” (Ex Libris, 2015.) – te je napisala i objavila brojne radove u zbornicima skupova i stručnim časopisima u zemlji i inozemstvu. Ona je stručni član ICOMOS-ovog Znanstvenog odbora za baštinu 20. stoljeća, ekspertni član Međunarodnog odbora za vizualne umjetnosti sa sjedištem u New Yorku, koji djeluje unutar Međunarodnog udruženja za vizualne umjetnosti (CAA) te su-koordinator međunarodne urbane platforme "Urban Hum". Njezini primarni istraživački interesi su: likovna kritika, kustoske prakse, arhitektura, nasljeđe, moderne i suvremene umjetnosti, urbana i kulturna teorija te izvedbene umjetnosti.

Boris Bakal, kazališni i filmski redatelj i glumac, intermedijalni umjetnik i povijesničar, kustos, pisac, aktivist i pedagog rođen u Zagrebu. Autor je i pokretač brojnih međunarodnih projekata, predstava, multimedijalnih ostvarenja i umjetničkih instalacija u više od 20 europskih zemalja te u Aziji, Africi i Sj. Americi, (između ostalih i Bologna Kulturna prestolnica Europe 2000., Dubrovačke ljetne igre, Praški Quadrienale, Bollwerk Belluard International/ Fribourg, Eurokaz/Zagreb, BITEF/Beograd, MESS/Sarajevo, Borštnikovo srečanje/Maribor, Akcent/Prag i INTERFERENCIJE/Cluj, Akademie der kunste der Welt/Koeln te mnogi drugi) .
Piše, predaje i objavljivljuje tekstove o umjetnosti, povijesti društva te kulturnim I prostornim politikama u zbornicima, časopisima i dnevnicima u Italiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji, USA, UK i Nizozemskoj.
Kao gostujući predavač izlagao je na više univerziteta (New York, Columbia, Perugia, SACi-Firenca, Leiden, Exeter, Kent, Helsinki, itd.) te brojnim simpozijima, konferencijama i tribinama.
On je takođe su-osnivač umjetničkih i aktivističkih platformi poput Bacača Sjenki, Orchestra Stolpnik, Letećeg sveučilišta, Antiratne Kampanje Hrvatske te Saveza Operacija Grad.
Bacači Sjenki su višestruko nagrađivana neprofitna organizacija iz Zagreba koja je u svom 16-godišnjem radu i javnom djelovanju ostvarila više od 150 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta te realizirala više od 50 edukativnih, kazališnih i filmskih projekata i manifestacija na 3 kontinenta.


 




Saturday, December 17, 2016

NEISPRIČANI ZAGREB - 10 godina projekta Zidne Novine

Dana 16. prosinca 2016. u 19h  otvorili smo izložbu desetogodišnjice umjetničkog i istraživačkog urbanog projekta Zidnih novina Bacača sjenki u novootvorenoj galeriji Kulturno Informativnog Centra (KIC) u Zagrebu. Na izložbi “Zidne Novine (ZN) – Neispričani Zagreb 2006-2016“ predstavili smoe sve edicije Zidnih novina ostvarenih tijekom proteklih 10 godina i ujedno obilježili njihovo jubilarno desetogodišnje prisustvo i svjedočanstvo na ulicama grada Zagreba.
Zidne novine su pokrenute 2006. godine kao spin-off projekt višegodišnjeg interdisciplinarnog urbanog projekta Bacača Sjenki Bilježenje grada Bilježenje vremena (BGBV), a nastale su iz potrebe da se istraživanje konteksta nematerijalne kulturne baštine, memorije i urbanog hiperteksta učini vidljivim i svrsishodnim u javnom prostoru. Zidne novine Bacača sjenki propituju hipertekstualnost grada i urbanu percepciju privlačenjem peripatetičkog pogleda.
U razdoblju od 2006. do danas, Zidne novine su predstavljene na brojnim predavanjima, multimedijalnim izložbama, radionicama i akcijama u zemlji i inozemstvu (Split, Zagreb, Dubrovnik, Genova, Amsterdam, Maribor, Ljubljana, Leiden, Nikozija, Pančevo, Beograd, Bangkok, Copenhagen, Washington, itd.).

Izložba “Zidne Novine (ZN) – Neispričani Zagreb 2006-2016“ mogla se vidjeti od 16. prosinca 2016. do 23. prosinca 2016. u galeriji KIC-a, a u pripremi je njezina turneja po RH i međunarodno.

Autori/autorice postava: Barbara Blasin, Sandra Uskoković, Boris Bakal
Tekstovi i prilagodba tekstova izložbe: Sandra Uskoković, Boris Bakal
Oblikovanje izložbenih ploha: Barbara Blasin
Odabir i montaža video kronologije projekta i izbor kritičkih osvrta: Boris Bakal, Vedran Senjanović
Tehnička podrška: Milan Žerjav, Tomislav Jurčec
Produkcija: Udruga Bacači Sjenki, Kulturno informativni centar grada Zagreba
Posebna zahvala na tehničkoj i ljudskoj podršci: Hrvoje Lončar i Vedran Grladinović

Bacači sjenki su višestruko nagrađivana neprofitna organizacija iz Zagreba koja je u svom 16-godišnjem radu i javnom djelovanju ostvarila više od 150 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta te realizirala više od 50 edukativnih, kazališnih i filmskih projekata i manifestacija na 3 kontinenta.

Podrška projektu Zidne novine: Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Podrška Bacačima Sjenki: Nacionalna Zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura Nova te Europska kulturna fondacija.

Projekt BGBV je započet unutar platforme Zagreb Kulturni Kapital 3000 kroz partnerstvo sa udrugama Blok i CDU (2006-2008).

Zahvale za pomoć u osmišljavanju i postavu izložbe: Miloš Đurević, Emil Matešić, Vedran Grladinović i Hrvoje Lončar
Retrospektiva prvih 4 godina Zidnih Novina, Galerija Pančevo, 2009.